Grotlo pakla

Svaki put kad vidim magnet na kojem piše “Ljudski je griješiti, a božanski opraštati” na frižideru u svom obiteljskom stanu sjetim se koliko rano su počele moje svađe s tatom jer su mi ga nakon jedne od njih poklonile prijateljice s kojima sam se prestala družiti dok smo još uvijek imale učiteljicu, a ne nastavnice. Magnet tako ima dijametralno suprotan učinak od poruke koju promovira. Ako me često viđate čak i budalasto nasmiješenu i opisali biste me naprimjer kao osobu koja razvedri svaku prostoriju u koju uđe to je zato što selektivno biram držati se za lijepa sjećanja, ali sam ubiti jedno veliko zlopamtilo.

Kad sam nedavno spominjući Milanovića da malo zapaprim stvar napisala da mu nikada neću zaboraviti Vruju bilo je to tendenciozno probiranje jer znam da za bespravnu gradnju po dalmatinskoj obali od sveukupno 2201 čitatelja moga bloga tu temu zanima otprilike troje. Drugim riječima, kao i svaka osoba koja ima neki cilj bila sam proračunata, ali još i više, bila sam glupa. Jer ja se recimo jako dobro sjećam da je ta ubiti duboko poremećena osoba svojedobno na prvom valu #metoo pokreta rekla nešto kao da te razmažene hollywoodske glumice nisu baš iste žrtve kao neka žena koja se tek probija u karijeri. Nemojte me citirati, pamtim bijes, tugu i duboku povrijeđenost koju je u meni ta izjava ostavila, a ne točnu izjavu.

Povlači se zadnjih tjedana pitanje o ustavnosti Milanovićeve ambicije da postane premijer dok još uvijek obnaša ulogu predsjednika. Obožavala sam gledati seriju Borgen i tada shvatila da je politika otprilike nešto kao grotlo pakla u kojem završavaju ljudi koji su nekoć imali ideale, a sad imaju taktiku. To manevriranje i zakulisne igre očigledno ne opčinjavaju samo mene - pa ne bi ni tamo neka švedska serija imala toliku popularnost da se ne bavi upravo njima. Svidio mi se taj predsjednikov potez, to je nešto šta bi mu savjetovao i onaj zgodni, ali pokvareni Borgenov spin doktor Kasper Juul. Ustav je uostalom samo običan dokument podložan promjeni, a ljudi koji ga brane često su obična probitačna govna što nije slučaj samo u Hrvatskoj nego i u SAD-u što je upravo u ovoj jukstapoziciji odnedavno postalo moja blaga opsesija.

Tema koja se Ustavom nameće je i kako da Milanović bude predsjednik svih građana kad aktivno vodi kampanju za jednu stranku. Opet, dosadne i bijedne Šeparovićeve manipulacije. Da je tom čovjeku stalo do tog našeg Ustava, a ne isključivo i samo interesa HDZ-a mogao je isto tako poništiti prošle izbore jer svaki glas nije imao jednaku vrijednost ovisno o izbornoj jedinici - mislim ima li bazičnije stvari?

Ipak, ja sada moram istaknuti da ni ja više ne mislim da je Milanović iti malo dobar predsjednik i to baš zato što nije predsjednik svih Hrvata, tj. nijedne Hrvatice. Govoreći danas o Daliboru Mataniću rekao je da ne vjeruje medijima i da bi trebalo vidjeti što je čovjeku koji je po vlastitom priznanju zlostavljao žene bilo u glavi. Ja ne vjerujem njemu i nikad više u svom životu neću propustiti kad ga budem spominjala da je barem dva puta bio branitelj sekusalnog nasilja. Mislim, naravno s posebnim naglaskom na seksualno zlostavljanje glumica.

Nije jedini koji se predaje tom narativu, ubiti je poprilično čest od strane desničara koji ne vjerujem da ne razumiju jer nitko nije toliko glup, već tendenciozno odabiru glumiti da ne ne razumiju da ti stanje bankovnog računa ne znači jebeno ništa ako te netko neprimjereno pipka i ucjenjuje, da ti ni Oscar na polici ne može zaliječiti traumu od silovanja. Izmišljena potkategorija žrtve koja nema pravo glasa nekoć je bila “promiskuitetna žena”, a sad je zamijenila glumica. Međutim, ne nasjedamo na trik, dobro nam je poznat i znamo da to obuhvaća svaku ženu pa je stoga tek obična mizoginija koja bi nas u ovom slučaju trebala razdjeljivati klasno, kao što je prije trebala po katoličkom moralu. Podsjeća to na još jedan loš spin zlonamjernih ljudi koje im ni Kasper Juul sigurno ne bi savjetovao, a to je zamjena obične homofobije suvremenom inačicom - transfobijom.

Onaj koji napada Rome, strane radnike, homoseksualce ili žene je kukavica jer napada najslabije u društvu. Mislite da je nama drago svrstavati se u tu kategoriju? Mislite li da je meni, bahatoj kakva jesam lako to uopće prevaliti preko usta? Ponižavajuće je i teško nazivati se slabim, pa nisam jebeni desničar koji u ulozi žrtve uživa i samozadovoljava se na misao da se cijeli svijet iz nikome poznatog razloga urotio protiv Hrvatske.

Još jedna stvar koja je karakteristična ljudima koji napadaju slabe je da nikada neće dozvoliti da izgube moć jer znaju kako su se i sami spremni ophoditi prema onima koji je nemaju i zato očekuju isti tretman. Milanović nije odlučio postati premijer da nas spasi od Plenkovića, čak i ako ima kompleks spasitelja, on je to učinio zbog svoga ega i ako mislite drugačije očigledno ne znate o politici ništa. Drugim riječima, ako glasate za njega potencijalno glasate za Vladu s Mostom, ma potencijalno glasate za Vladu s HDZ-om. Ja o politici ipak nešto znam pa se i dalje nadam da će Milanović biti premijer, ali ja sigurno nikakve kalkulacije o izbornim pragovima više neću raditi. Da sam vještija i jačeg želuca ne bi bila nezaposlena blogerica nego saborska zastupnica, a ovako idem na izbore i glasam za Možemo koji ima svojih mana, ali barem se kasnije neću morati crveniti. Neka moj glas radije bude bačen nego da ga se sramim, a ako ovaj stav bude imalo nas više i bačenih glasova bit će manje.