Blasfemija

U Preobraženskoj ulici, između Srpske pravoslavne crkve i male poslovnice OTP banke u kojoj za razliku od one na Trgu nikad nema reda imala sam prošloga tjedna neugodno ukazanje. U velikoj žurbi, što drugo očekivati od političara u ovim napetim danima predizborne kampanje, ugledala sam ne jednog već dva Marina Miletića. Brzo se ispostavilo da nisam svjedočila ničemu nadnaravnom već je jedan od sedam donedavnih saborskih zastupnika Mosta koje je njegov kolega Nino Raspudić 2020. bez zajebancije opisao kao “umjerene, vesele konzervativce britanskog tipa” upotrijebio zanimljiv performativni postupak. Gradom je šetao snimajući se zadnjom kamerom tako da ga na zaslonu mobitela vidimo mi umjesto on samoga sebe.

Njegovo lice sam stoga prvo ugledala onako kako sam i navikla, na ekranu i tek tada shvatila da je iza njega mangup-vjeroučitelj, kako je on također bez zajebancije uspio složiti sintagmu opisujući sebe u mlađim danima u videu koji, bez ikakve zajebancije, ima najjači plot twist u povijesti svjetske kinematografije, bilo igrane, bilo dokumentarne. Dijelila sam ja taj video puno puta, objavljivala ga tu i tamo, ali kad sam ga pokazala svojoj najboljoj prijateljici i sestri pa shvatila da čak ni one koja me najbolje poznaju za njega ne znaju shvatila sam da je vrijeme da ga promoviram još jednom. Koliko puta je zaista previše ljudima reći da npr. moraju gledati predstave kazališta Kunst? Vodim se istom logikom i sada.

Među Raspudićevim lordovima stoje Zvonimir Troskot i Marija Selak Raspudić, i ovaj trio mogao bi se nekako i provući pod kategoriju kojom se opisuje uzmemo li u obzir da usporedba s Torijevcima ne bi ni trebala biti kompliment. Nekako tek na četvrto mjesto dolazi predsjednik stranke Božo Petrov kojeg ste u prošle četiri godine vjerojatno uspjeli zaboraviti i koji je aktivirao mandat tek kada je istekao i pojavila se nova bojazan da bi njegova stranka mogla koalirati sa SDP-om, a on zauvijek ostati prognan iz rodnog Metkovića. Za političara je dobro da je borben, za desničara neophodno da je bahat, i tako je njega i njegov svećenički ton u potpuno drugi plan gurnula čak i osoba kojoj su navodno, da, bez zajebancije, fizički prijetili Tomislav Tomašević i Furio Radin. Kandidat stranke za premijera postao je novopečeni reper, badass koji slavi Badnjak - Nikola Grmoja. Miro Bulj redikul je kakvih smo se od Ljube Ćesića Rojsa do Ante Đapića itekako nagledali tako da bi Most s ovih šest ljudi mogli proglasiti regularnom, u konkurenciji s drugim radikalnim desničarima čak i istaknutom strankom.

Spot u kojem repa naš potencijalni budući premijer ako na dan izbora kao u bajci zaspu svi građani Hrvatske osim stanovnika Metkovića, a kažem tek potencijalni jer stranka ni u tom gradu više ne drži više vlast, nije čuveni video koji želim da pogledate. Za pravi spektakl uvijek se treba okrenuti samo jednom licu, koje sam ja u Preobraženskoj vidjela duplo.

Ne izvlačim maliciozno nekog marginalnog voditelja ogranka stranke u selu s 15 stanovnika, Miletić je nositelj liste u 8. Izbornoj jedinici, ali kako će vam on sam rado ispričati samo ako vam se da slušati, i puno, puno više od toga.

Kako navodi u svom kultnom videu, Miletić je svojedobno kršaćanske skaute poveo na hodočašće da vide svetog Padre Pia. Ne priča puno o njegovom nauku, zaslugama, vrijednostima već infantilno fascinirano ističe da je za života imao stigme, a da se nakon smrti njegovo tijelo nije raspalo do danas. Naturalistički pristup temi završava u trenutku kada Miletić zatvorenih očiju pred Padre Piom kreće moliti, a zatim čuje da mu se svetac obraća. Ne pokušavajte pogoditi što mu je rekao, nitko to nije u stanju, mislim da nitko nije u stanju ni nešto tako izmisliti što je možda i najalarmantnije od svega. - Marine, zašto nosiš seksi majice - vjerovali vi to ili ne, pitao je Padre Pio vjeroučitelja. Od svih poruka koje je mogao prenijeti čovječanstvu odlučio se obrušiti na Intimissimi majice u S veličini.

Uvjerena sam da bi čak i vlasnici štandova sa svjetlećim gospama iz Međugorja na ovo čudo odmahnuli rukom, a kamoli Vatikan koji ni njihovo ne priznaje. Nemojte me krivo shvatiti, nemam ja nikakav problem s blasfemijom. Ne smeta mi ni šta Oliver Frljić radi s Isusom na pozornici, ni Charlie Hebdo s Muhamedom na naslovnici, ali od nositelja liste stranke koja promiče kršćanske vrijednosti? To je kao da saznamo da Katarina Peović iznajmljuje stan od 40 kvadrata 17 Nepalaca ili da Sandra Benčić potajno baca Beljakove tranzistore u potok. No dobro, kad mogu oni, dat ću i ja sebi ovaj Uskrs pravo da zamolim sveca koji se sljedeći odluči obratiti Miletiću da mu kaže - Marine, zašto ne okreneš kameru na selfie način snimanja - prolaznicima je dosta, ako ne i previše i jedan takav na cesti.