Imam nekoliko novih tračeva, ali svi su o meni

Čula sam jedan trač o sebi, ako se ta bjelodana istina uopće i može tako nazvati. Kažu da sam ja zbog svoje briljantne inteligencije luda. Kao prvo, hvala. Kao drugo, kad ljudi čuju sintagmu briljantna inteligencija uglavnom ne slušaju ostatak. Kao treće, to takozvano ludilo je prijatelji moji ponajprije vama na raspolaganju. Sve u svemu, baš kao od trača tako i od stvarnosti koja stoji iza njega - svi smo profitirali.

Napisala sam to na Facebooku 29. studenog 2021. godine pa se tog istog dana, kako se život voli našaliti s nama, našla u društvu djevojke koja me na pisanje statusa potaknula. Nije mi bilo neugodno niti to što smo završili u njenom stanu, niti što je netko prokomentirao objavu ispred nje. Zasmetalo me jest što je i ona rekla da se čitajući to od srca nasmijala. Kako nema smisla za humor nije me bilo strah da me zeza, nego sam se zaprepastila kako se u mojim riječima nije pronašla s obzirom da se radilo o vrlo recentnoj situaciji, ali sam brzo dokučila gdje je nastao problem.

Sama riječ trač kojom se najavljuje događaj njoj je bila tako strana jer ona nikad ne ogovara. Ona iskazuje svoju iskrenu brigu i sažaljenje prema ljudima koji joj nisu niti najmanje dragi, da ne kažemo da ih mrzi. Postoji puno načina na koji možemo tračati, a kod ovoga nije najgore to što pokušava biti perfidan jer u tome ne uspijeva, nego u tome što maskiranjem uništava najljepši dio te transparentno ružne ljudske potrebe - zabavu.

Ako neki par koji svi tek površno poznajemo prekine, ona neće to iznijeti kao vijest međuljudskog žutila nego će primjerice dodati kako joj je baš žao jer toj curi stvarno nikako ne uspijeva naći pravu ljubav kojoj toliko teži. Nakon toga, tema je teška, opterećena njenom frustracijom i umjesto da netko tko zna više o događaju može dodati koji detalj, svi počnu gledati u stranu ili se razbježe. Nasilno se prekida trač seansu koja, ako je se primjereno njeguje može potrajati satima.

Za sebe ne bih rekla da sam osobiti fan tračanja, ali nisam ni kuhanja pa u društvu ostrašćenih entuzijasta shvatim koji je gušt u tome. Moji najbolji prijatelji definitivno su prekaljeni talenti ogovaranja. Kada već kao primjer navodimo nečiji prekid, oni bi u tom slučaju izvadili mobitele i krenuli tražiti dokaze po društvenim mrežama. - Po ovoj objavi se vidi da je ona bila nezadovoljna njihovim seksualnim životom - reći će moja prijateljica na osnovu ničega. - Šta misliš da joj nije bilo dobro - pitat će moj prijatelj. - Ona je htjela BDSM, a vidi njega, nema šanse - odgovorit će mu. - Ja mislim da je ona htjela znaš šta - pričekat ćemo ga da izvuče nešto sa svog Twittera koji koristi samo za pornografiju - evo ovo vam je ona htjela. I sljedeći put kad se ja opet ne budem mogla sjetiti tko je osoba koju spominju poimenice, oni će mi reći - Ma kako ne znaš, to je ona šta je ostavila momka jer nije htio naučiti shibari.

Ako slučajno znam neku informaciju i nisam je javila svojoj prijateljici, ona će biti duboko razočarana mojim propustom. Kako sam mogla to, od svih ljudi, njoj zaboraviti ispričati. Kako sam sada istrenirana da se toga uglavnom i sjetim, znam da ne smijem samo doći i reći što se dogodilo nego je moram navoditi kako bi sve skupa trajalo dulje. Iz kojeg je društva osoba o kojoj pričam, je li ikad bila kod nje u stanu, pa će netko pitati je li ikad bila s nama na graničarima, a ona se oduševiti dobrim pitanjem kao da su skupa u timu za Cluedo. Ljubavne vijesti najviše su na cijeni, ali kako ih je sve manje, dobrodošle su informacije da se netko doselio u kvart, da je promijenio posao, da bi nekad kad je situacija stvarno loša i osobne priče znali nazivati tračevima o sebi. Na kraju, kakvi god da tračevi bili, banalni ili ozbiljni, nikad nisu zlonamjerni, a ako ipak dođe potreba da se kaže nešto ružno uvijek ispred sebe ima disclaimer - sad ću reći nešto gnjusno.

U treću kategoriju spada dubinsko ogovaranje prijatelja, roditelja, ljubavnih partnera, ili tko god nam bili najbliži ljudi na ovoj zemlji. Ne da sam za kriva, nego bi da izađe transkript svega što sam uspjela izgovoriti o ljudima koje volim najviše na svijetu od šoka na mjestu umrla. Ovdje se često zaista radi o brizi koja se zapakirana u tugu zbog nerazumijevanja, ljutnju zbog neslušanja i bijes zbog bespomoći pretvara u bujicu poremećenih iskrivljenih neistina. Bilo bi teško ne sramiti se onoga što se tada kaže, ali se otrovnog delirija skoro kao blackouta u najvećem pijanstvu na svoju sreću ni ne sjećamo. Čula sam i druge ljude koji su mi kao da sam egzorcist demonski progovarali i nikad im to nisam uzela za zlo sve dok je bilo potpuno iskreno. Ako u tom trenutku o svom predivnom dečku kojeg svi jako volimo dok im iskaču žile po glavi kažu da je smeće od čovjeka koje ne zaslužuje ničiju ljubav, puno ću im to manje zamjeriti nego ako se samosažaljivo spuste u poziciju žrtve pa kažu da ga stvarno vole, ali se boje da ima nekih ozbiljnih problema i da ih mora riješiti sa psihijatrom.

Došli smo tako i do zadnje, najodvratnije kategorije tračanja koja se lijepo nadovezuje i na moj godinama stari status. Ja nemam problema s tim što sam luda, jedan muškarac s kojim sam se viđala te 2021. čak mi je i spočitao kad sam to ne samo napisala nego njemu par puta u razgovoru istaknula “kao da se hvalim”. E pa očigledno nije bilo spomenuto dovoljno jer se par mjeseci kasnije kad smo prekidali prenerazio zbog mog ludog ponašanja. Ipak, vrijeđati, pa čak i ogovarati nekoga na način da bi mu dobro došao psihijatar, zato što nije u stanju “trgnuti se” dok je u depresiji, zato što su mu strahovi iracionalni, a sve od ljudi koji će na deklarativnoj razini govoriti o tome koliko se nedovoljno radi na problemu mentalnog zdravlja je čisti RZP (razlog za prekid). Meni je ubiti samo drago što se radi o pojedincima koji si ne dozvoljavaju da se sagledaju u negativnom svjetlu čak ni onda kada rade nešto objektivno loše, ali očigledno svojstveno ljudskoj vrsti, što lijepo pokazuje da uz takav manjak introspekcije kao da ima boga ili karme na svijetu, njima naposljetku jedinima vjerojatno nema pomoći.