Nemoj tuđe prokleto je

S malčerom kojeg smo moja najbolja prijateljica i ja angažirale da nam preore pet hektara zemlje u Islamu Grčkom postale smo tijekom tog perioda dosta dobre prijateljice. Upoznao nas je s raznim natječajima na koje se možemo prijaviti, cakama kako da sebi povećamo šanse, ali i upozorio što se može dogoditi onima koji se odluče od natječaja okoristiti. Kad su se u Italiju tek krenula slijevati sredstva iz EU fondova neki čovjek ih je povukao za sadnju mandarina. Godinama su dronovi prolazili preko njegovog zemljišta i na njemu nisu pronalazili ništa sporno pa su novci nastavili stizati sve dok jednog dana inspekcija nije izašla na teren i shvatila da hoda kroz hektare made in China polja. Naime, kad je novce dobio, poljoprivrednik je shvatio da mu se puno više isplati iz Kine naručiti lažna plastična stabla nego kupovati sadnice, pa onda i gnojivo, plaćati sustav navodnjavanja i u konačnici raditi. Dobivene eure u međuvremenu je potrošio i tako jadan završio u zatvoru.

Za razliku od našeg malčera koji je od početka bio oduševljen što su se dvije gradske cure odlučile baviti poljoprivredom, bilo je puno više onih koji su na nas gledali sa skepsom. Često bi nas pitali odakle nam investicije, a mi bismo im odgovarale da se svakako nadamo i nekim poticajima iz Europskih fondova. Svi bi nam i prije nego što bi objasnile na kojoj smo sve osnovi kvalificirane da ih ostvarimo odmah dodali da se novce iz Europe treba pravdati, da nam za svaki potrošeni euro treba račun. Ljudi koji se cijeli život ne bave ničim osim zemljoradnjom znali su ono što ne zna ni vrh vlasti - s novcima iz EU-a se ne igra.

Umjesto da se premijer Andrej Plenković preko glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića prepucava s glavnom europskom tužiteljicom Laurom Kövesi tko ima ingerenciju da članove njegove stranke procesuira nakon što ih se u krađi ulovi, bolje bi mu bilo da stavi ograničenje pa kaže da se od sada kradu samo novci hrvatskih poreznih obveznika.

Mimo te samoočuvavajuće komponente gdje i od koga krasti koju je za HDZ-ove ministre moj prijatelj lijepo sumirao sa - nemoj tuđe prokleto je, nemoguće je u slučaju koji je danas odjeknuo Hrvatskom zaobići i onu ljudsku. Nije i ne može biti isto kad HDZ-ovac uzme mito da bi nekoga zaposlio, namjestio neki natječaj i kada se ti novci kradu iz zdravstvenog sustava koji je pred raspadom! Zgražamo se nad Amerikancima kojima i djeca umiru od izlječivih bolesti jer im roditelji nemaju novaca za liječenje, a doma nam prijeti ista stvar.

Svako treći dan u dnevnicima gledamo reportaže, sad već i iz gradova, ne tamo nekih zabačenih otoka i sela u kojima nema pedijatara, liječnika opće prakse. Neprestano se govori i piše o listama čekanja za preglede do kojih više ne mogu doći ni onkološki bolesnici. Generacijama plaćamo svaki mjesec doprinose kako bi se u trenutku bolesti naša ustavom definirana socijalna država pobrinula za nas, ali kada se u toj situaciji nađemo nemamo vremena baviti se time zašto nam ona to ne omogućava. Spašava se živa glava, posuđuju novci, kreće zaduživanje da bi se platilo pregled u privatnim klinikama kao što je ona HDZ-ovog predsjedničkog kandidata Dragana Primorca koja dobiva sredstva iz državnog proračuna za opremu koja bi mogla biti kupljena za državne i županijske bolnice pa ne bi bilo ni potrebe da se u te klinike odlazi.

Umjesto toga, kako predsjednička kandidatkinja Možemo Ivana Kekin već četiri godine upozorava, jasno je ne samo da nam se zdravstvo na mala vrata privatizira nego da od toga direktno profitiraju HDZ-ovci i ljudi bliski HDZ-u pa se čini da nismo novce uplaćivali da bi nam u trenutku bolesti bila omogućena skrb nego da bi se oni od toga obogatili.

I sad, HDZ-ov ministar zdravstva Vili Beroš uhićen je pod optužbom za zločinačko udruživanje među ostalim i s Hrvojem Petračem kojeg se u medijima naziva kontroverznim poduzetnikom, a čiji je početak karijere dobro opisan u knjizi Zagrebačka mafija istraživačke novinarke Jasne Babić. Tako da ako je netko koga znate umro zato što nije na vrijeme i adekvatno liječen u sustavu za koji svaki mjesec svi solidarno uplaćujemo novac ispada da ga je ubila zločinačka organizacija sačinjena od HDZ-a i da se poslužimo medijskim eufemizmom, kontroverznih poduzetnika, a to sad imamo i karta kanta samo zato što su pritom bili dovoljno pohlepni, bahati i glupi da kradu i od onih sredstava koja, rječnikom predsjedničke kandidatkinje Marije Selak Raspudić, i pošteni hrvatski seljak zna da se ne dira.

Nekad se pitam kako sam preživjela svoju adolescenciju. Koliko puta bi sjela u auto s vozačem koji je mrtav pijan, a ako bi nas bilo previše za voziti se u jednoj turi natrpali bi koga i u portapak. S druge strane bilo me strah ući u prostoriju punu nepoznatih ljudi sama. Danas nakon dvije pive zovem taksi, a boli me sve više briga što o meni misle i ljudi koje znam, kamoli oni ostali. Mudrost je zamjena iracionalnih strahova racionalnima. Nadam se da ću se tako za deset godina pitati kako smo preživjeli u Hrvatskoj dok je za volanom bio HDZ, a ne bojati se da će osvojiti još jedne izbore.